AESCULUS HIPPOCASTANUM L.

AESCULUS HIPPOCASTANUM L.

Familija

Hippocastanaceae

Srpski naziv

Kesten divlji

Ostali nazivi

Common horsechestnut
buckeye
marronnier d’Inde
marronier
faux-chátaignier
gemeine Rosskastanie
castagno d’India,
ippocastano
каштан конский

Karakteristike

  • Habitus:

    Listopadno drvo do 25(-30) m visine i pr. prom. do 100 cm; široko razgranato, krošnja okruglasta, gusto lisnata, voluminozna i kompaktna.

  • Kora:

    Na mlađim izbojcima glatka, sivkastosmeđa, na starijim stablima crnkastosiva, sitno ispuca i ljušti se u tankim ljuskama oko 1 cm debela.

  • Korenov sistem:

    Jako razvijen, površinski, u mladosti se formira glavni koren, kasnije se obrazuju brojni bočni korenovi.

  • Pupovi:

    Pokriveni velikim i širokim, ušiljenim, smolastolepljivim ljuskama crvenosmeđe boje. Terminalni pup je najveći (do 2,5 cm), bočni su nasuprotni i vrhom su jače otklonjeni.

  • Listovi, iglice (četine):

    Naspramni, imaju 3-7(-9) listića na zajedničkoj dugačkoj peteljci, dugoj 15-20 cm, od njih je srednji najveći, a donja dva su najmanji, svi oni su do oko 15 cm dugi.

  • Cvetovi:

    U velikim uspravnim, piramidalnim cvastima, dugim 20-30 cm, zigomorfni (monosimetrični), pored dvospolnih, nalaze se na istoj biljci redovno i jednopolni cvetovi.

  • Plod i seme:

    Okrugli tobolac u promeru oko 6 cm, s vanjske strane s mekanim bodljama (ježast) i dlakama, u njemu se nalaze malobrojne (1-3) semenke, nakon sazrevanja puca na tri dela. Seme je krupno, okruglasto i nešto spljošteno, površina mu je pokrivena čvrstom, smeđom i sjajnom lupinom, neprijatnog je ukusa i vrlo gorko, rado ga jedu životinje (ovce, svinje i dr.). Ima različitu primenu. Turci su upotrebljavali seme kao lek za konje, a otuda potiče i njegovo ime na latinskom.

  • Biologija:

    Entomofilna vrsta, s poligamnim cvetovima, mezofit, podnosi dobro senu; toploljubiva ali podnosi dobro i hladnoću i sušu.

  • Vreme cvetanja:

    V, VI, odmah posle listanja.

  • Razmnožavanje:

    Semenom.

  • Stanište i uslovi uzgoja:

    Pretežno duboka i humozna zemljišta u klisurama i dolinama reka, gde dolazi u sastavu priobalnih šuma.

  • Rasprostranjenost u Jugoslaviji:

    Prirodno samo u Makedoniji; sliv Drima od Ohridske kotline do Stogova i Bistre, oko izvorišta reke Treske.

  • Opšta rasprostranjenost:

    Endem južnog dela Balkanskog poluostrva: Jugoslavija (Makedonija), Bugarska, Tesalija, Epir, Albanija.

AESCULUS HIPPOCASTANUM L.
AESCULUS HIPPOCASTANUM L.
AESCULUS HIPPOCASTANUM L.

Zbog izvanrednih dekorativnih osobina divlji kesten se mnogo upotrebljava kao ukrasna vrsta u parkovima; kao soliter ili u grupama, te u drvoredima. Postoje brojni hortikulturni oblici.